VLASI KAO EVROPSKA KULTURNA BAŠTINA
Vlasi su potomci Latinizovanog starosedelačkog balkanskog stanovništva, Rimskog Carstva. Stari Germani su koristili izraz Vlah da označe podanike rimske imperije. Ime je kasnije prihvaćeno u Vizantiji, Otomanskom Carstvu, kao i kod Slovena. Tokom vremena redukovano je na ostatke latinizovanog stanovništva Balkana. Kada su stari Sloveni počeli migracije ka Balkanu, ova latinizovana populacija povukla se u gradove ili pobegla u lanac dinarskih planina. Prva se vremenom asimilovala u Slovene i izgubila svoj jezik i identitet. Drugi Vlasi, oni koji su pobegli u planine brzo su pastorizovali svoj način života sa transhumat stočarstvom kao glavnom ekonomijom, klansko- plemenskom strukturom (katuni), kao ključnom društvenom formom i (kasnije) pravoslavljem kao dominantnom religijom. Ova tema posvećena je osvetljavanju prirodnih veza nekih običaja i rituala Vlaha istočne Srbije sa radom u polju porodičnog rasporeda. Cilj ovog istraživanja, u seriji emisija ( u studiju Sat televizije),reportaža i priloga je, da se uz pomoć teorijskih osnova i metoda ukaže na srodnost i istovetne izvore tradicionalnih sistema znanja, običaja i rituala. Predstavljanjem i trajnim zapisima veoma brojnih običaja i rituala Vlaha iz okoline Žagubice i Petrovca (Homolje), kao i okoline Svilajnca i Žabara. Nacionalni savet Vlaške nacionalne manjine u Republici Srbiji ima sedište u Petrovcu na Mlavi. Vlasi su nacionalna manjina, a oko njihovog porekla postoje mnogobrojne teorije. Vlasi su nadaleko poznati po svojim specifičnim prelaznim ritualima, ritualima pri rođenju, smrti, venčanju itd. Poseban deo folklora Vlaha čini magijska tradicija i pogled na svet čiji se najvažniji detalji najčešće prenose sa najstarijih ženskih članova na mlađe ženske članove porodice. ![]() |
Realizaciju ovog projekta podržalo je ministarstvo kulture i informisanja









0 Komentara
Nema komentara za ovu vest