U BIBLIOTECI U KUČEVU OTVORENA IZLOŽBA KNJIGA O VELIKOM RATU
Narodna biblioteka ,,Nikola Sikimić Maksim’’ u Kučevu povodom obeležavanja stogodišnjice od završetka Velikog rata otvorila je izložbu knjiga sa ovom temom a održan je i prigodan kulturno-umetnički program uz učešće Društva ljubitelja muzike ,,Zviški akordi’’ iz ovog grada na Peku.Od samog početka obeležavanja ovog važnog događaja za srpski narod,Narodnja biblioteka je organizovala i razne književne večeri kao i radionice na temu Velikog rata.
-Biblioteka u Kučevu,mogu sa ponosom da kažem,da od početka obeležavanja godišnjice vezane za početak,odnosno završetak Velikog ili Prvog svetskog rata uzela je aktivno učešče u tome.Već prvo gostovanje priredio je prof.Branislav Godner koji je objavio knjigu krajem 2013.godine,odnosno uoči svih tih dešavanja.Imali smo promociju njegove knjige ,,Momčilo Gavrić,najmlađi kaplar na svetu’’.Priča je izuzetna i vrlo ispirativna jer se radi o jednom svetskom fenomenu da je jedno dete od 8.godina steklo čin kaplara,da je ranjen na Solunaskom frontu i kada ga je vojvoda Zivojin Mišić odlikovao sa deset godina,odnosno proizveo u čin podoficira- podnarednika.To je jedna divna stvar,koliko tragično,toliko i svetla stvar naše istorije,a mi nastavljamo da se podsećamo naše istorije i naših predaka kao i svih onih koji su stradali,da bi mi danas lepše živeli.Pored toga,mi smo pre par godina promovisali i knjigu autora Dače Mirkovića koji je napisao svoj ratni pomenik,a danas obeležavamo završetak tih dešavanja ovom izložbom koju smo priredili i kulturnim program Društva ljubitelja muzuike ,,Zviški akordi’’koji su nam dali punu podršku u organizaciji ovog događaja,naglasila je Violeta Ilić,bibliotekar u Narodnioj biblioteci ,,Nikola Sikimić Maksim’’iz ovog grada na Peku.
Na ovoj izložbi u Narodnoj biblioteci u Kučevu bio je i potomok Miloš Jović čiji je pradeda Aksentije Brkić poginuo u borbi kod Soluna 1915.godine.
-To je tragedija Brkića da su u sva tri rata imali velike muke i patnje.Sećam se jedne anegdote koju mi je ispričao moj deda Mitko,o pradedi Aksentiji koji je poginuo na Solunskom frontu.Kada su Bugari napadali kod naših vojnika bio je običaj da se u 12 sati prekine borba,i počne da se jede ,pa se posle nastavi juriš. Pradeda Aksentije je seo u rov i počeo da jede,bilo je letnje vreme i odjednom je počela grmljavina. Aksentije skoči na noge,prekrsti se i kaže ,,udri Bože,sad ćemo i mi,samo da pojedemo hranu’’i stvarno je tako i bilo i tu je zauvek ostao,priseća se dedine priće njegov potomak sada penzioner ,Miloš Jović.
U ovom ratu je preko 2.800 meštana iz 24 naselja opštine Kučevo izgubilo svoje živote za slobodu i stvaranja kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca.
Lj.Nastasijević
0 Komentara
Nema komentara za ovu vest