TIHOMIROVA UMETNOST IZ MRAKA (FOTO VIDEO)
Tihomir Petrović (60) , čovek koji vidi svega jedan posto danas stvara vrhunsku umetnost i eksponate koji su unikati od vinove loze čokota - Radi i pojedine vrste komadnog nameštaja,a počeo je i da izrađuje etno ramove za slike -Uradio je ogradu oko svoje porodične kuće u stilu folklora.
- Još kao mladiću vid mu je bio za nijansu slabiji od ostale dece ali kako je vreme odmicalo u trideset drugoj godini, na polaganju ispita za šahovskog majstora vidljivost je počela da se smanjuje,šahovske figurice postaju mutne,počeo je da trlja oči. Njegov protivnik na drugoj strani šahovske table je ovo primetio, osetivši da mu je pobeda važna,pa je Tihomiru poklonio pola poena,što je bilo dovoljno za pobedu.
- Doktori su ustanovili da imam neizlečivu očnu bolest ali sam ipak otišao na dve operacije u Rusiji i tako zaustavio totalno slepilo. Voleo sam da radim sa drvetom. Punih sedam godina bio sam vlasnik stolarske radnje,imao i radnike. Tokom ovih godina iz radnje su nestajale vredne alatke jer su ti radnici videli da imam slab vid i da to ne primećujem.Međutim,prevarili su se. Da bi ovo sprečio,zatvorio sam radnju a njih poslao svojim kućama. Sada samostalno radim komade nameštaja,u svojoj mašti vidim ono što ću raditi, pa tako nastaju razni predmeti od drveta ili čokota vinove loze,počeo je svoju životnu priču majstor Tihomir Petrović iz Kučeva.
- Napravio sam dvadeset figura od čokota vinove loze koji su unikati . Kada legnem ja u glavi zamislim figure, svaki detalj i svaku rupicu, sve to dobro zapamtim i sutra čim ustanem krenem sa radom. Za izradu jednog predmeta potreban mi je svega jedan dan jer ja ne pratim projekte i nacrte , ne koristim metar jer mi nista ne znaci , ja sve radim na dodir i svaku figure prosto milujem tako da mi je jako tesko da se kasnije odvojim od nje. U mom mraku rodio se jedan ,, ranjeni orao,, koga sam nazvao po istoimenoj seriji, ko god ga je video bio je oduševljen , preko interneta su mi nudili velike pare da ga prodam ali ja sam odbio, žao mi je da se odreknem od njega i dao bi ga jedino ako se ukaze prilika da se on koristi u javnosti i da mogu povremeno da ga viđam. Sve predmete spajam sa drvenim tiplovima i potom ih lepim, ništa gvozdeni ekseri i slično. Preferiram svečnjake tako da ću napraviti jedan koji ce biti višlji od metra i koji ću pokloniti nekom manastiru. Voleo bi da mi se ostvari zamisljena ideja i da u mom dvorištu napravim etno kuću u kojoj će osim mene raditi i drugi invalidi koji ce dokazadi da smo ipak korisni za društvo i ako nas ono odbacuje. On je u dvorištu svoje porodične kuće u Kučevu sve što je u poslednjih godina stvarao izložio i tako napravio izložbu koju mogu videti komšije,sugrađani i ljubitelji ove umetnosti. Tihomir u svojoj radionici u kojoj mašinski obrađuje delove za svoje skulture polako ali precizno stvara predmete sa slike koju je predhodno zamislio.
Nas se samo sete kada je taj čuveni dan invalida i tako po meni cinično obeleže taj datum a već sutra mi smo bačeni u daleku zaborav. Siguran sam da sedamdeset posto ljudi koji su invalidi zele i mogu da pomognu u razlicitim poslovima jer mi nemamo kuda već smo tu i pokušavamo da dokazemo da ipak vredimo. Očekujem da mi stigne veća količina materijala od kojeg ću imati posla cele godine tako da ni sam neznam sta će se sve iz mog ,,svetlog,, mraka roditi jer sedeti u tami a bolje videti od onih koji su na Suncu velika je prednost i sposobnost. Ko zna kakve tajne krije zemlja u kojima su trenutno koreni čokota koji čekaju da budu iskopani i dođu do mene kako bi im ja udahnuo zivot i pustio da žive u svom i našem svetu, kaže na kraju naše posete vidno uzbuđen majstor Tihomir.
Autor: Ljubiša Nastasijević
0 Komentara
Nema komentara za ovu vest