Šta su radnici nekada zahtevali, a šta im danas treba
Međunarodni praznik rada, obeležava se od 1889. godine. Slavi se u više od 150 zemalja i podseća na borbu radnika u Čikagu za bolje uslove rada. O tome šta se promenilo u zahtevima radnika od tada i kako se u Srbiji obeležavao 1. maj kroz istoriju, za RTS je govorio istoričar Nebojša Damjanović.Praznik rada obeležava se 1. maja, na dan kada su radnici u Čikagu 1886. štrajkom i protestima počeli da se bore za osmočasovno radno vreme. Trećeg maja došlo je do sukoba radnika koji su bili članovi sindikata i štrajkbrehera. U sukobe se umešala policija, a četiri pripadnika sindikata je ubijeno.
"Nije slučajno da je baš u Severnoj Americi, u Čikagu, bilo i nereda, demonstracija radničkih, ali to nisu samo radničke demonstracije. Policija je brutalno nastupila, anarhisti bacali bombe. Kako god bilo, levica koja je bila u usponu na kongresu Druge internacionale rešila je da ti datumi od početka maja budu dan borbe za radnička prava, a u samoj Severnoj Americi je to početkom septembra", rekao je za RTS istoričar Nebojša Damjanović..
Američka privreda je, napominje, tada postala najjača privreda sveta, jača od britanske.
U odnosu na tadašnji period, ono što je ostalo isto su zahtevi da se prava radnika poboljšaju, međutim, više se ne traži da se vlast da radnicima.
"Levica je dugo koristila demagošku formulaciju: ne samo bolji uslovi rada, nego i vlast onima koji rade. Vođe socijalista htele su vlast u ime radnika, to je važno reći, da nemamo iluzija", naveo je Damjanović.
U međuvremenu, promenilo se i samo radništvo, ceo ambijent, tako da danas niko ne govori o vlasti radnika.
"Ko treba da vlada je složeno pitanje, a danas ima i zebnje da će radnci bivati zamenjeni tehničkim inovacijama u ne tako dalekoj budućnosti. Traži se mnogo veće obrazovanje i znanje, promenila se epoha", naveo je istoričar.
Kako se Prvi maj obeležavao u Srbiji
Prva prvomajska proslava u Srbiji održana je 1893. na uglu Dečanske i Skopljanske ulice, u sadašnjoj Nušićevoj ulici. Toga dana već u osam sati ujutru beogradska kafana "Radnička kasina“ kod sadašnjeg Doma Omladina bila je krcata ljudima. Crvenele su se trake s parolom „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“.
Damjanović kaže da je taj događaj, koji je istorija zabeležila, ipak bio marginalan, dok je do masovnijih okupljanja došlo tek desetak godina kasnije.
Posle Drugog svetskog rata održavane su parade, a štrajkovi su bili zabranjeni.
"To su bile vojne parade baš 1. maja, a kasnije i 9. maja. Rani komunizam je poluvojna diktatura, pozivaju se na svoju borbu za radnička prava, ali obeležavaju kao pobednici u revoluciji, tako je bilo od Moskve do Beograda, da se pokaže snaga novog poreka, da se afirmiše nova snaga kod simpatizera, ali i ulije respekt", kaže Damjanović.
Paradu je zatim zamenio prvomajski uranak, neradni dani kada se putuje, ide na izlete.
0 Komentara
Nema komentara za ovu vest