BRATIMLJENJE U CRKVI I NJIHOV SPECIFIKUM KOD VLAHA
Vlasi su prihvatili mnoge hrišćanske običaje i praznike, ali se pri tome često i dalje drže nekih običaja koje su nasledili iz predhrišćanskog vremena. Poštovanje hrišćanskih vrednosti je kod Vlaha i pored pomenutog specifikuma ipak veoma jako, pa čak možemo posvedočiti o nekim kombinacijama vlaških običaja sa hrišćanskim ritualima. Dobar primer je bratimljenje u crkvi. Vlasi ne traže pobratima detetu, sem ukoliko ne postoje problemi. Pri tome se pobratim ne traži među rođacima, već po metodi slučajnosti. Kada se dođe u crkvu sa detetom kome se traži pobratim, za pristajanje na ritual pobratima se pita prvo dete koje uđe u crkvu ili koje se eventualno zateklo u crkvi prilikom dolaska. Veruje se „da se takvaponuda ne sme odbiti“. U crkvenom ritualu bratimljenja pop pita: „Primaš li Boga i Svetog Jovana i njega (ime) za pobratima?“ A dečak koji uzima pobratima odgovara: „Primam Boga i Svetog Jovana i njega (ime) za brata!“ Tako da i u ovoj crkvenoj verziji rituala bratimljenja imamo iste arhetipske elemente, pri čemu pobratim 'preuzima mesto' neke bliske osobe za koju postoji prevelika vezanost i time omogućava distanciranje deteta koje je pogođeno problemom i njegovo vraćanje u svoju odgovarajuću ulogu.
Realizaciju ovog projekta podržalo je ministarstvo kulture i informisanja
0 Komentara
Nema komentara za ovu vest